Ljepota kao temeljni izvor čovjekove sreće

Ljepota je nešto objektivno, o čemu se ne raspravlja, stupanj osjetljivosti za ljepotu nije isti kod svakoga. Dječji osjećaj prema ljepoti – puno su entuzijastični, svemu se dive i čude, tijekom života ono se može razvijati, ali i isto tako odumirati – u svim problemima ne stignemo razmišljati o ljepoti.

Važnost ljepote za razvoj osobnosti Platon kaže da kad gleda ljepotu da duši rastu krila. Čista i nepatvorena ljepota oslobađa nas od svjetovnih poteškoća. Vuče nas izvan zatvora svakodnevnog tupila. Promatrajući ljepotu čovjek postaje kontemplativan i to ima ogromnu vrijednost. On postaje drugačiji, duša mu postaje ljepša, uzdiže ga iznad svega što je nisko, obično. Ljepota čovjeku otvara oči u promatranju onoga što je nisko, nečisto, zlo u mnogim stvarima. Kierkegaard iznosi 3 načina življenja kod ljudi, te kaže da se većina zadržava u prvom stadiju: 1. ESTETSKI STADIJ – esteti kažu da život treba sada uživati, čovjek živi u sadašnjosti, izabire ono što je neposredno, izvanjsko, nema nekog praznog cilja. Estetski život je jedno prepuštanje životu, i ono što zadovoljava, a estetu zadovoljava nezadovoljstvom. Ne može postojati neki cilj u estetinom životu jer ako bi postojao on bi bio fikcija-neostvariv. Za Kierkegaard-a primjer je Don Juan – za njega postoji samo neposredno i kad postigne rezultat gubi interes. Čovjek bira ono periferno, a ne bitno, esteta očekuje sve izvana i ima tjeskobu da sve to ne izgubi. Ovakva egzistencija pokazuje na vlastitu nestalnost, apsurdnost i to doprinosi rastu tjeskobe što vodi do depresije i potpune apatije – nastaje i kad čovjek ne prijeđe u drugi stadij. Rađa se melankolija – pojedinac zna i postaje svjestan da nikada neće doći do nekog ostvarenja, svaka situacija mu je uzrok neke površne sreće. Esencijalni skok – radikalna odluka koja vodi u druge stadije života. 2.ETIČKI STADIJ – stadij razumskog izbora, osoba izabire samoga sebe i preuzima odgovornost s kojom su povezane i